Lov na divlje guske takođe spada u jedan od interesantnijih vrsta lova jer se kao i lov na divlje patke obavlja u zimskiom periodu i zimskim uslovima što kod lovaca pogotovo onih starsnih koji vole malo specifične uslove za lov izaziva pravo zadovoljstvo.
Divlja guska se razlikuje od divlje patke po tome što je guska dosta krupnija od patke razlikuje se i po mestu staništa, načinu života i ishrane, građi tela, funkciji nogu i kljuna i po načinu ishrane. Divlje guske su za razliku od pataka isključivi biljojedi. Životni prostor su im močvarne sredine, velike bare s travom, šašom i trskom. Od marta do aprila, jednom godišnje, snese 6-10 jaja na kojima ženka leži 28-29 dana. O mladima se brinu oba roditelja. Zbog velikog raspona krila koje im omogućava bolje letenje divlje guske znaju da naprave seobe i po nekoliko hiljada kilometara. Velika specifičnost ove vrste divljači koja je vredna pomene je ta da njihova jata u svojim maratonskim letovima prilikom seoba ni za metar ne pomere svoju ustaljenu maršut. Kada vrše seobe raspoređuju se u obliku slova V a razlog je taj što struja vazduha koji pojedina divlja guska napravi krilima dok leti podiže uvis gusku koja sledi i na taj način jato uštedi veliku količinu energije koja im je potrebna za tako daleke seobe.
Lov na divlje guske počinje u hladne dane a to je najbolje činiti dočekom iz zasede, u blizini mjesta gde guske padaju u vodu ili gde dolaze da se hrane, a najčešće su to polja zasejana pšenicom, ječmom, mladim žitom. Lovac mora utvrditi pravac kretanja jata pri odlasku na pašu i povratku na vodu, kako bi mjesto dočeka bilo tamo gdje jato ima najniži let. Zaklon može da bude rov, ili priručna koliba bez krova. Lovac i mesto odakle čeka guske moraju biti dobro kamuflirani jer će divlja guska sa velike daljine uočiti bilo šta sumnjivo i to mesto će obilaziti u širokom luku . Najbolje je vršiti doček uveče kada se divlje guske vraćaju sa paše na noćenje u bare ili uvaline.
Osim dočeka na preletu, divlje guske možemo loviti i prikradanjem što je dosta zanimljivije ali i teže. Hladnoća, magla i vetar su tada najveći saveznici lovaca. Tada se guske spuštaju nisko pa ih je lakše loviti pretraživanjem. Lovci tada prave krugove po polju, obično se lagano kreću niz kanale ili velike njive sa kukuruzom, i veoma često imaju šanse za pucanje, jer guske koje lete po magli čuju se nadaleko. Guske se u močvarnim predelima mogu loviti i iz čamca koji se po mećavi ili magli pusti da klizi niz obalu.
Divlje guske su krupne i snažne o čemu treba misliti prilikom izbora sačme za lov. Najmanji dopušteni promer sačme za lov na divlje guske je 3,0-4,5 mm a najveća dopuštena daljina gađanja je 50m. Pravi izbor su meci sa sačmom šesticom (4 mm) i punjenja od 36 do 40 g.