Tokom duge istorije lovstva, oblikovali su se lovacki običaji i navike, koje čuvamo i upotpunjujemo i danas, jer su sastavni deo kulture i narodnog identiteta. Lovački običaji su deo tradicije i zato ih poštujemo i negujemo. Naši lovački običaji su sastavni deo kulture srednje-evropskih naroda. Različite okolnosti prate odgovarajući lovački običaji.
Zelena grančica
Zelena grančica je staleški znak lovca koji se nosi prilikom svih priredbi koje su namenjene lovcima i lovačkim organizacijama. Za zelenu grančicu upotrebljavamo vršak grančice četinarskog ili lišćarskog drveta, koju zataknemo na levu stranu šešira.
Poslednji zalogaj
Simbol poslednjeg zalogaja je zelena grančica. Lovac je stavlja ulovljenoj divljači u zubalo ili kljun. Tim činom lovac se lovini simbolično odužuje za njenu žrtvu, odnosno zahvali se za trofej. Poslednji zalogaj grančicu lovac treba da odlomi, a ne da odreže. To se čini na kraju lova, kada je divljač već položena na desnu stranu tela, levim bokom nagore. Lovac treba da klekne pored divljači i da joj sa poštovanjem preda grančicu. Kod nas, poslednji zalogaj pripada vrstama krupne divljači iz reda papkara: jelen evropski, srna, jelen lopatar, muflon, divokoza... Kod pernate divljači poslednji zalogaj se predavao velikom i malom tetrebu, danas je to trajno zaštićena vrsta divljači. Takodje treba napomenuti da se poslednji zalogaj nikada ne predaje medvedu, vuku, risu, divljoj svinji i vrstama sitne divljači.
Lovčeva grančica
Lovčeva grančica ili grančica plena je vrh grančice četinarskog ili listopadnog drveta, kao dokaz lovačkog ispravnog ulova krupne divljači bilo koje vrste, a lovac je nosi na desnoj strani šešira. Lovac nosi grančicu plena samo na dan lova određene divljači, jer grančica na lovačkom šeširu znači da je na taj dan lovac, lovački ispravno ulovio divljač. U lovu kada je pored lovca, drugi lovac ulovio divljač u grupnom lovu, lovčeva grančica se uručuje na sledeći način. Kada lovac stavi u zubalo krupne divljači poslednji zalogaj, on i lovnik stanu pored divljači okrenuti jedan prema drugom. Oba lovca na glavi nose šešire, puške na levom ramenu, sa ustima cevi prema gore. Lovnik polaže grančicu na smrtonosnu ranu divljači, zatim je posle odgovoarajućeg govora, levom rukom ponudi lovcu. Govor se završava čestitanjem ‚‚Dobar pogled‚‚! lovac levom rukom prima grančicu, a desnom se rukuje sa vođom i zahvali su se lovačkim pozdravom ‚‚Dobar pogled‚‚! zatim lovac skida šešir i stavi grančicu na desnu stranu svog šešira.
Grančica divljači
Grančicom divljači odajemo počast ulovljenoj krupnoj divljaći, po završetku pozdrava divljači na kraju grupnog lova. Za taj običaj odlomimo odgovarajuće veliku grančicu, koju stavimo na levu plećku krupne divljači i kod divljači kojoj ne pripada poslednji zalogaj. Sitnoj divljači grančica divljači ne pripada Odavanjem pošte ulovljenoj divljači, poštujemo je, kako nju tako i prirodu koja nam je i podarila te velelepne životinje!
Još nekoliko zanimljivih lovačkih običaja slede u narednim tekstovima.