Svako lovačko društvo medju svojim članstvom ima bar jednog velikog saljivdžiju koji smišlja razne smicalice radi šale sa drugim lovcima. Isti slučaj je i kod nas. Da se ne bi naljutio dotični daćemo mu lazno ime Pera. Pera je bio veliki zaljubljenik u lova na srndaća i taj lov je čekao cele godine, a to je bila idealna prilika za slatku osvetu prevarenih kolega. U naše društvo je kao poklon stigao prepariran srndać u prirodnoj veličini, za koga Pera nije znao. Nekolicina lovaca je par dana ranije govorila Peri kako na njivu izlazi strašan, trofejni srndać i da se samo za njega čuva. Mamac je progutan. Seo je junak ove priče na čeku sa našim lovočuvarom i posle samo par trenutaka osmatranja pojavio se slavni trofej. Začuo se prvi metak, čist pogodak, na šta mu je lovočuvar rekao da je promašio. Drugi metak i lovočuvar rece: “Pucaj Pero vidiš da je u šoku! “ Srndać ne pada.... Posle petog metka i neoborenog srndaća sišao je sa čeke, bacio pušku i otrčao na mesto gde srndać stoji. Vidno uznemiren, napumpanog adrenalina, nije shvatio da je predmet šale, te je golim rukama krenuo da davi prepariranu životinju. Malo dalje u zasedi, naoružani kamerama i dvogledima umiralo je od smeha komplet lovačko društvo! Naš junak je nekako preboleo ovaj dogadjaj, ali i smanjio šale na minimum...
tekst nam poslao Miloš Kosanić Sremska Rača