Uzmimo u obzir činjenicu da je do pre 20-ak godina bila veća verovatnoća videti belog medveda nego psa lutalicu! I to bukvalno! Jer belog medveda ste mogli da vidite u zooloskom vrtu, ali psa lutalicu u sred lovišta ili na "strazi" ispred škole kako čeka da se završi nastava kako bi napao dete to niste mogli videti! Nekada je osnovno pravo, ali i dužnost svakog lovca, bila da odstreljuje pse lutalice ako su udaljeni najmanje 200 m od naseljenog mesta! Psi lutalice smatrali su se jednim od najvećih prenosilaca besnila, pa su na adekvatan način i odstranjivani iz lovišta, ali i iz naseljenih mesta.
Često možemo čuti konstatacije "zelenih",tipa:"Nije jadna i nezaštićena životinja kriva, kriv je onaj koji je svog psa izbacio na ulicu, kriv je neodgovoran vlasnik." Uzmimo kao pretpostavku da je to možda i tačno, postavi se pitanje šta uraditi sada kada je lutalica toliko da im se ne zna broj???
Razna udruženja za zaštitu "prava" životinja" kao mere za rešavanje ovog problema predlažu:
1) hvatanje;
2) sterilizaciju;
3) vakcinaciju;
4) ponovno puštanje.
Ovo je neizvodljivo zbog:
1) Hvatanje psa u sred lovišta je bukvalno nemoguće, jer pas, nenaviknut na čoveka, neće mu dozvoliti da mu se približi;
2) Psa možemo sterilisati, ali on i dalje ima čeljusti i prazan stomak, a uz to ide i agresivnost, a samim tim i nagon da napada ljude i ubija plemenitu divljač preko mere koja mu je potrebna za ishranu;
3) Vakcinacija protiv besnila ima dejstvo do godinu dana, nakon toga pas kao da nije ni vakcinisan. Dakle, treba ga ponovo vakcinisati.
A ni za jednu od ovih mera novčana sredstva neće obezbediti razna udruženja za zaštitu "prava" životinja! Ne! Novac će obezbediti država preko poreskih obveznika! Uopšte nije važno to što je gladnih gradjana na hiljade! Bitno je napuniti stomake podivljalim čoporima i štititi ih!
Lovac za zadovoljstvo koje mu lov pruža prvo plati, pa onda lovi! Isto tako, neka i razna udruženja kojima je stalo više do podivljalih kerova i mačaka nego do gladne dece i staraca, iz privatnih fondova finansiraju azile, umesto što traže novac od države koji je svakako potrebniji gladnim i siromašnim ljudima nego podivljalim čoporima koji uništavaju divljač po našim lovištima i napadaju našu decu.
Ovaj gorući problem je vrlo lako rešiti u nekoliko poteza:
1) Drakonski novčano kažnjavati vlasnike koji napuštaju svoje pse i mačke;
2) Dozvoliti lovačkim udruženjima da mogu, kao do 2003. godine, da uz nadzor policije vrše odstrel kerova lutalica po naseljenim mestima, vikendom u ranim jutarnjim časovima;
3) Dozvoliti lovcima da mogu, kao što su mogli do stupanja na snagu novog Zakona o divljači i lovstvu 2010. da odstreljuju pse i mačke koji se bez nadzora kreću po lovištu, a udaljeni su najmanje 200 m od zadnje kuće u naseljenom mestu u toku lovnog dana, s tim što je pravo i obaveza lovočuvara da odstreli psa ili macku koji se bez nadzora kreću i u toku redovne kontrole lovišta, tj. kada nije lovni dan.
Za najviše 5 godina, uz primenu gore pobrojanih mera, problem pasa lutalica ne bi postojao.
tekst nam poslao Nemanja M. Marković