Iako je u poslednje tri godine zabeležen porast broja registrovanog oružja za koje postoji dozvola, u rukama građana na Kosovu i dalje je mnogo više oružja bez dozvole, prenosi Reporteri.

U 2023. godini registrovano je 41.085 komada oružja za koje postoje dozvole. U 2022. godini ta brojka je iznosila 37.450, dok ih je 2021. godine bilo 30.086.

 

Što se tiče broja ilegalnog oružja, prema istraživanju iz 2015. godine, on je iznosio oko 250.000 komada.

 

Razlog za veliki broj nelegalnog oružja, po mišljenju stručnjaka iz oblasti bezbednosti, su i niske kazne.

 

Slavlje uz pucnjavu iz pištolja i dalje je fenomen na porodičnim zabavama, a samo tokom 2022. godine policija je zaplenila 156 komada oružja koje je korišćeno u ovakvim slučajevima.

 

Međutim, oružje sa dozvolama na Kosovu i dalje je u znatno manjem broju od oružja bez dozvole.

 

Prema podacima Kosovskog instituta za pravosuđe, niske sudske kazne utiču na broj nelegalnog oružja. Posedovanje oružja u ovolikom broju stručnjaci za bezbednost smatraju rizikom.

 

Dozvola za oružje se dobija na od pet godina. Oružje koje građani najviše poseduju sa dozvolom je iz kategorije B1: kratke cevi i poluautomatsko. 

 

Nakon dve velike tragedije koje su zadesile našu zemlju, Vlada Srbije je, na predlog predsednika Aleksandra Vučića, najavila strože mere za posedovanje oružja.

Njima će biti pooštreni uslovi za držanje i nošenje kratkog vatrenog oružja, a za one koji ne ispunjavaju novouspostavljene uslove, predviđen je obavezan otkup oružja.

 

Kako su obrazložili iz Vlade, pomenute izmene donete su u cilju da se smanji količina kratkog vatrenog oružja koje se nalazi u posedu pravnih i fizičkih lica, i to za 90 procenata.

 

Novim paketom mera nisu izuzeti ni lovci, jer je najavljeno da će MUP preduzeti mere kojima će se obezbediti moratorijum na izdavanje dozvola za držanje i nošenje lovačkog oružja na dve godine.

 

Osim toga, za lovce su planirane obavezne provere – lekarski, psihijatriski i psihološki pregledi, ali i testovi na prisustvo psihoaktivnih supstanci u organizmu.

 

Iako mnogi pozdravljaju mere kao korak ka smanjenju količine oružja prisutnog kod građana i boljem uspostavljanju kontrole nad tim ko sve može da poseduje oružje, a posebno – ko ne može, oni koje će ova mera finansijski direktno pogoditi – streljane, prodavci oružja i drugi, negoduju zbog budućeg gubitka posla.

 

Radnik prodavnice lovačke opreme Greensport, kaže za Danas da, ako se usvoje restrikcije koje se odnose na lovce, radnje koje se bave ovom delatnošću mogu doživeti krah.

 

„Još uvek nije poznato kako će se nove mere primenjivati. Ipak, ako dođe do toga da ne možemo da prodamo lovačko oružje, uslediće kolaps. Prodaja oružja čini više od pola našeg prihoda. Jedna kapa košta oko 2.000 dinara, a puška oko 200.000 dinara, pa izračunajte koliko kapa je potrebno prodati da bi se nadoknadila jedna puška“, objašnjava naš sagovornik.

 

On dodaje da, ako se mere budu odnosile i na lovce, radnje neće moći da prodaju čak ni opremu a ne samo puške, jer se oprema namenjena lovu sama po sebi kupuje da bi se bavilo ovom aktivnošću.

 

„Moći ćemo samo da zatvorimo radnje, a ljudi će ostati bez posla. Devedeset odsto lovaca nema pištolj, već samo lovačke puške i karabine, i oni ne učestvuju u ovim zbivanjima. Ipak, i oni su kažnjeni da bi se javnost smirila. Pritom, lovci su najugledniji građani, jer da bi imali dozvole, ne smeju imati nikakve mrlje u svom dosijeu – ni krivičnu ni prekršajnu prijavu. Zakon nam je toliko rigorozan da je dovoljno da komšija pokaže prstom u lovca, i oduzima mu se oružje“, napominje radnik Greensporta.

 

Takođe, zabrana prodaje kratkih cevi u Srbiji otvara pitanje da li će posledično imati negativnih uticaja u okviru ukupne privrede naše zemlje.

 

Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije kaže da pomenute mere ne bi uticale na privredu, već da one pre pokreću socijalna pitanja.

 

„Prodaja oružja stanovništvu ima manji značaj nego kada je reč o potrebama izvoza ili snabdevanja vojske i policije unutar zemlje. Industrija oružja kod nas je na visokom nivou, a Srbija je, kao regionalna država, prepoznata kao značajan proizvođač i izvoznik – na Bliski Istok, u Severnu Afriku i u druge zemlje. Sve to je pravno regulisano i propraćeno rigoroznim kontrolama, a oružje proizvode i izvoze državne firme. Ipak, kada je reč o prodaji stanovništvu, ona se ne računa kao značajnija privredna prilika za kompanije koje oružje proizvode. S druge strane, za lovačko oružje važi druga priča“, objašnjava Stanić, dodajući da ljudi u Srbiji ne troše značajne sume novca na nabavku oružja, osim ako nije reč o crnom tržištu.

 

S obzirom da će svi koji nelegalno poseduju oružje morati da ga predaju u najbližem MUP-u, i nabavke više neće biti, otvara se i tema da li će ljudi pohrliti ka dobijanju lovačkih dozvola, kako bi imali u posedstvu bilo koju vrstu oružja.

 

Bratislav Ćirković, predsednik Lovačkog Saveza Srbije, kaže za Danas da se to sigurno neće dogoditi, jer oni koji su imali pištolje i oružje za ličnu bezbednost – nisu zainteresovani niti naklonjeni delatnosti kakva je lov.

 

Osvrćući se na dvogodišnje mere koje bi važile za lovce, predsednik Lovačkog Saveza kaže da bi one drastično uticale na očuvanje fondova divljači, ali i na kompletan način gazdovanja lovištima u Srbiji.

 

„Na lovce se odnosi moratorijum na dve godine – zabrana registracije, odnosno nabavke bilo kakvog oružja. Međutim, nejasni su detalji oko privremenog uvoza, kod turista koji dolaze u Srbiju. Prihod od lovnog turizma koji ostvaruju sva pravna lica koja se time bave je preko šest miliona evra. Fond zarada zaposlenih u lovstvu je preko milijardu dinara. Ako ovoga ne bude, u prvoj godini taj fond zarada će biti smanjen za više od 30 odsto. Mere su prosto neodržive“, napominje Ćirković.

 

On dodaje i da bi to bio veliki udar na trgovce, odnosno prodavce opreme, ali, kako kaže, nada se da će se intenzivnim pregovorima koji su u toku doći do prihvatljivijeg rešenja.

 

Naposletku, naš sagovornik ističe da su zbog tragedija neophodne strože mere i kontrole, ali da legalno oružje kao što je lovacko-nije problem.Dodatna konfuzija nastaje jer građani još uvek nisu precizno upoznati sa svim pojedinostima mera koje su u planu.

 

Ivan Urošević, instruktor pucanja, napominje da su, za sada, izmene koncizno definisane, posebno deo koji se odnosi na smanjenje oružja za 90 odsto i kod fizičkih, ali i kod pravnih lica.

 

„Ono što za sada znamo zapravo je problematično formulisano, jer kratko vatreno oružje može biti i sportsko oružje, ne isključivo ono za ličnu bezbednost. Dok izmene ne budu konkretne, na koju formu pravnih lica se odnose – da li za ličnu bezbednost, za obavljanje delatnosti, obuke ili sportskih delatnosti, ne može se dublje analizirati. U pravna lica spadaju i sportska udruženja ali i firme za obezbeđenje. Da li to znači da firme za obezbeđenje ne treba da imaju oružje?“, napominje Urošević.

 

Tekst preuzet:Danas

Foto:Lovacke Price(Ilustracija)

Mještani moračkih sela kazali su da je šteta ogromna i prozivaju Lovačko društvo koje po zakonu gazduje lovištem, iz koga tvrde da su krivi ratari jer nisu ogradili imanja u skladu sa propisima

Divlje svinje u okviru lovišta kojim gazduje Lovačko društvo (LD) "Manastir Morača" ponovo prave štetu ratarima, tvrde mještani. Ovog puta, kažu u domaćinstvu Rnković iz Osredaka, divlje svinje su im gotovo "preorale" polovinu od oko hektar zasađen ranim krompirom.

 

Miljan Rnković kaže da se već pet godina zaredom dešava slično, ranije su mu, objašnjava, stradali usjevi kukuruza, ove godine i krompir. Mještani više gornjomoračkih sela, u oktobru prošle godine, ispričali su "Vijestima" da nijesu uspjeli da zaštite njive, voćnjake i livade od divljih svinja, uprkos mnoštvu dopisa i urgencija Ministarstvu poljoprivrede i Upravi za inspekcijske poslove, apelima i zahtjevima za pomoć.

 

Kazali su da je šteta ogromna, a da su nadležni stalno bez predloga kako da se problem riješi.

 

"Dvije njive sam zasadio sortom ranog krompira, koji je bio djelimično iznikao. Divlje svinje su zasad na jednoj potpuno, a na drugoj djelimično uništile. Bila je komisija resornog ministarstva sa predstavnicima LD, ali ne nadam se odšteti, jer je nije bilo ni ranijih godina. Odnos članova tog društva prema nama je vrlo loš i nadmen. Ponovo sam zasadio kromir, ali ne znam kad će ponovo svinje sve uništiti", objašnjava on.

 

Rnković kaže da je u više navrata pokušao da se dogovori sa predstavnicima LD, ali da nije bilo rezultata. Odštete nije bilo, podsjeća, čak ni ranijih godina "kad se dešavalo da poslije ulaska divljih svinja u njivu nije ostao ni struk kukuruza". Iz LD su mu jedino, objašnjava, sugerisali bolju zaštitu usjeva.

 

"Moje njive su ograđene čobanicom koju sam sam kupio, iako sam čekao dvije godine da to urade iz LD, kako su obećavali. Nevjerovatno je šta mi sve predlažu oni koji vode računa o lovištu. Između ostalog da imanje ogradim, ne znam koliko, visokom mrežom, pa da stavim dva reda čobanica, pa da obezbijedim neke zvučne signale za plašenje životinja, pasa čuvara… Nije na mom imanju logor, nego njive, nemam mogućnosti da trošim toliko novca na ograđivanje koje su mi predložili", kaže Rnković.

 

Prema njegovim riječima, mještani tog dijela kolašinske opštine godinama trpe od "nekontrolisano namnoženih divljih svinja i nemara LD". Rnković kaže da će pokrenuti prikupljanje potpisa svjih komšija, kako bi svi zabranili lov na svojim imanjima. Sve to, objašnjava, kao "adekvatan odgovor LD koje se ne obazire na apele i pokušaje mještana da zaštite svoju imovinu i usjeve".

 

LD je, nakon prijavljene štete, reagovalo u skladu sa zakonom, kaže predsjednik tog društva Petar Medenica.

 

Međutim, on tvrdi da te, kao ni mnoge druge njive na kojima je ranije napravljena šteta, nijesu ograđene u skladu sa propisima.

 

"Poslije prijavljene štete, lovočuvar je izašao i sa komisijom je napravljen zapisnik, koji su potpisali i Rnkovići. Ni ta njiva, nije ograđena u skladu sa pravilnikom. Podsjećam da je pravilima precizirano na pod kojim uslovima LD plaća naknadu štete. LD, kao i mnoga druga u državi, ima problem sa likvidnošću, a ovo društvo živi od mojih donacija. Fokus nam je na uzgoju i zaštiti i taj posao obavljamo kvalitetno. Prema zakonu, treba da imamo četiri stalno zaposlena, od čega su tri lovočuvara i jedan upravnik lovišta. Za njihove zarade treba više od 14.000, a nama je budžet prošle godine bio 12.700 eura", tvrdi predsjednik LD.

 

On objašnjava da su "mještani nemarni kada je riječ o zaštiti svojih imanja" i podsjeća da postoji način da se kroz apliciranje kod resornog ministarstva obezbijedi besplatna materijal za adekvatno ograđivanje imanja. Kaže i da su zahtjevi za odštetu "prevršili mjeru".

 

"Ima ljudi koji me zovu da im se nadoknadi, navodna, šteta od divljih svinja, a pri tom, žive u drugim opštinama i ne znaju gdje im je tačno đedovina. Pored toga, iako većina poljoprivrednika tačno zna, jer to piše u pravilniku, kako se propisno štiti imanje od divljih životnja, to ne čine. Čak, ne žele ni da iskoriste brojne mogućnosti kod resornog ministarstva, pa da kroz projekte, obezbijede da im troškovi ograđivanja njiva, livada, pašnjaka…budu refundirani", objašnjava Medenica.

 

Prema članu 77 Zakona o divljači i lovstvu, za štetu koju pričini divljač odgovoran je korisnik lovišta (LD). Međutim, na osnovu Pravilnika o mjerama za sprečavanje šteta i načinu i postupku za ostvarivanju štete od divljači, vlasnici zemljišta dužni su da svoje zasijane površine i stogove sijena ograđuju drvenom ili žičanom ogradom "na način koji onemogućava prolazak bilo kakve dlakave divljači". Pored toga, dužni su da premazivanjem mladih stabala voćaka "odbojnim sredstvima spriječe oštećenja na kori".

 

"Vlasnici, odnosno korisnici stoke i zemljišta dužni su da redovno kontrolišu stanje svoje imovine, organizuju njeno čuvanje korišćenjem vezanih pasa, vidljivih plašila i zvučnih uređaja,kao i da sprovode ostale uobičajene mjere zaštite… U lovištima gdje ima medvjeda, vukova i šakala stoka se može puštati na ispašu samo u pratnji čobana", piše, između ostalog, u Pravilniku.