Svi strastveni lovci sa velikom radošću i nestrpljenjem očekuju tri zimska meseca u kojem svaki slobodan trenutak posvećuju ovom lovu. Za pravog ostrašćenog lovca nema ništa lepše nego dočekati zimsko prohladno jutro na “ čeki “ ili lagano padanje mraka u snegom prekrivenoj šumi to je jedinstven doživljaj kao i obilaženje lisičijih terena i prelaza.
Kao prvi uslov za uspešnost u ovakvoj vrsti lova je dobra infrastruktura t.j “ čeka “. Bez dobre “ čeke “ ovaj lov je nezamisliv. Čeka mora biti udobna a lovac strpljiv i miran da bi lov bio uspešan. Kod ovakve vrsta lova najčešće se pravi inprovizovana “ čeka “ koja vrlo brzo može biti gotova. Najčešće treba birati za “ čeku “ neko manje plemenito drvo kako se ne bi napravila velika šteta vlasniku šume. Za sedište se najčešće može koristiti obična daska koja se zaseče sa obe strane I zaglavi u raklje odabranog drveta a takođe za izradu sedišta mogu poslužiti i drugi prirodni materijali iz šume ( manji panjići, granje, itd. ). Poželjno je radi udobnosti da lovac ponese i neko malo priručno jastuče.
Za ovakvu vrstu lova lovac mora imati i propisnu opremu. Obuća bi trebalo biti prilagođena zimskim uslovima ali u krajnju ruku mogu poslužiti i obične gumene čizme koje bi trebale obavezno biti dva broja veće kako bi se na noge obule debele zimske čarape. Što se odeće tiče lovac bi trebalo biti slojevito obučen i treba birati materijale koji što manje proizvode zvuk šuškanja ili krckanaj kako životinja ne bi registrovala taj zvuk i otkrila lovca u kritičnim trenucima. Uz kompletnu standardnu lovačku opremu u rancu je poželjno imati i : baterijsku lampu, sekiricu, kanap, eksere koji mogu biti od velike koristi u nekim situacijama. Od specijalnih uređaja možda nije loše imati tricijumski nišan ili svetleću diodu umesto mušice iz prostog razloga što se na “ čeku” dolazi rano ujutru i ostaje do kasno popodne ili uveče kada su svetlosni uslovi u šumi slabiji.
Što se municije tiče iskusniji lovci stari “ lisičari” iz iskustva koriste tkz. municiju dvojku ( sačma prečnika 5mm ) mada pojedini misle da je ta municija krupna tako da izbor municije varira od slučaja do slučaja I to treba prepustiti svakom lovcu da nađe svoju meru . Kod ovakve vrste love postoje i određena pravila. Kada divljač izlazi iz jame tada lovac diže pušku u rame. U trenutku kada divljač stane i lovac bi trebao da prestane sa svim pokretima jer je poznato da u trenutku kada divljač stane njena čula su maksimalno usresređena na okolinu i tada treba ostati potpuno miran. Naravno to je malo komplikovano jer kod lovca tada adrenalin radi svoje i teško je ostati pribran ali vremenom kako iskustvo lovca napreduje i to se usavrši.
Takođe potrebno je znati da se lisice koje žive blizu naselja kasnije pokreću iz svojih jazbina ili legla u gustišu, a ranije se vraćaju. Dok je sa lisicama koje su dalje od kuća obrnut slučaj. Sa odstreljenim lisicama radi lične sigurnosti treba postupati krajnje oprezno jer nikada se sa sigurnošću ne zna da li ustreljena lisica nosi virus besnila i poželjno je u rancu imati plastični džak i rukavice. Preporučljivo i krajnje neophodno ustreljene lisice isprskati nekim sredstvom protiv buva, tako da sve buve uginu dok se lisica donese kući. Na kraju treba napomenuti da je u ovakvoj vrsti lova “ čekom “ najvažnija stvar istrajnost I koncentracija , a svi koji su jednom probali i doživeli taj nalet adrenalina u susretu oči u oči sa lisicom oni i dalje sa još više želje nastavljaju sa ovakvim načinom lova.