Divlja svinja je vrsta divljači koja pričinjava štete različitih oblika, obima i intenziteta. Štete nastaju u onim područijima gde se lovišta naslanjaju na poljoprivredne površine. Objašnjenje je u jednostavnoj činjenici da količina energije koju jedna divlja svinja može da dobije s hektara šumskog lovišta čini svega 1-7% od maksimalne energije koju može da dobije s hektara poljoprivrednog zemljišta. U potrazi za hranom u cilju da zadovoljenje osnovnih životnih potreba, divlja svinja u šumskom lovištu mora da pretraži oko 650 m2 u toku proleća i 4.000 m2 u toku zime. Najčešće štete od divlje svinje nastaju u vreme setve i dozrevanja poljoprivrednih kultura. Štete nastaju rovanjem, kopanjem, gaženjem mladih useva i konzumiranjem semenja.
Štete koje divlje svinje čine na poljoprivrednim kulturama mogu se podeliti na: štete na površinama pod žitima, štete na krompirištima i štete na livadama. Štete na poljima sa žitima najčešće nastaju na kukuruzištima, u periodu mlečne faze zrelosti zrna, a najviše su pogođene njive na kojima se gaje rani hibridi, koji prvi i sazrevaju. Štete nastaju lomljenjem (obaranjem) stabla i konzumiranjem klipa. Međutim, štete od konzumiranja su puno manje od gubitaka koji nastaju lomljenjem i gaženjem biljaka. Pri tome trebalo bi uzeti u obzir da se u istom trenutku i na istoj površini odjednom može naći i 30-40 životinja ove vrste, različitog pola i uzrasta. Štete na poljima sa žitima javljaju se pre svega na parcelama na kojima je prethodni usev bio kukuruz. Pri kombajniranju kukuruza, jedan manji broj klipova se mašinski ne obere, već ostaje iza kombajna na zemlji, i nakon pripreme parcele za jesenju setvu zaorava. Zahvaljujući izvanrednom čulu mirisa, divlje svinje osećaju fermentisano (ukiseljeno) zrno ili klipove ispod zemlje i rijući dolaze do njih, praveći manje ili veće štete na poljima sa žitom. Mogućnost pojave i veličina ovih šteta zavise od položaja parcele u odnosu na šumske komplekse ili mesta gde se najčešće zadržavaju divlje svinje.
Štete na krompirištima najčešće nastaju u prvim danima posle setve ove kulture, ali se mogu javiti sve do momenta vađenja krompira. Najteže su prolećne štete, kada posejana kultura bude uništena, a za drugu setvu nema vremena. Međutim, i štete koje nastaju u toku leta nisu manje značajne, s obzirom na to da parcele ostaju bez roda. Štete na livadama u najvećem procentu dešavaju se u proleće i početkom leta, mada su evidentirane i u zimskom periodu. Glavni razlog za ovo je intezivan razvoj insekata (gundelja i dr.), koje divlja svinja svojim razvijenim njuhom precizno locira kao hranu i pronalazi je rijući. Posledica toga su preorane livade na kojima je bitno smanjen prinos travne mase, kao i neophodnost njihovog ravnanja. Štete koje su pričinjene na poljoprivrednim parcelama u najvećem procentu javljaju se uz rubni deo šume ili u njenoj blizini. U planinskim delovima lovišta ove parcele su dosta male, 0,1 - 0,3 ha, tako da se mere zaštite od strane vlasnika parcela uglavnom i ne preduzimaju. U brdskim delovima istraživanih lovišta, uočene su još veće štete na poljoprivrednim površinama. Pri tome, veličina šteta u velikoj meri zavisi od gustine populacija divlje svinje. Štetni uticaji divlje svinje u šumarstvu mogu biti ispoljeni konzumiranjem hrastovog i bukovog žira, a time i smanjenje broja klijajućih semenki. Štete na parcelama sa posađenim hrastovim i bukovim žirom mogu nastati čupanjem i oštećivanjem mladih biljaka prilikom rovanja. Pored toga može doći do intenziviranja gljivičnih bolesti zbog oštećenja korena drveća. Pored toga, mogu da utiču na podsticanje zatravljenosti i stvaranje uslova za podmlađivanje neželjenim vrstama (npr. jasikom).