Svaki lovac se bar jednom našao u situaciji da se sprema nekakvo nevreme a iz nekih razloga nije uspeo na vreme da se povuče i dođe do nekog bezbednog zatvorenog mesta i zbog toga nije na odmet znati nekakve činjenice o grmljavini i munjama i kako se ponašati ako se lovac nađe u takvoj situaciji.
Najviše munja se javlja u kasnim letnim mesecima, kada često dolazi do naglog zagrevanja vazduha. Kako lovci mogu očekivati nenadane letnje oluje, dobro je znati odakle lovcu vreba opasnost u šumi, polju ili na čeki. Stručni tim profesora iz Dortmunda, eksperata za elektricitet koji su i sami lovci, proučavali su kako lovac u ovakvim nepogodama treba da postupi i savetuju kolege lovce kako se ponašati ukoliko ih oluja zatekne u prirodi.
Da bi utvrdili kolika opasnost od oluje preti lovcu s puškom u ruci, tim eksperata je izišao na teren sa mernim instrumentima i oružjem. Krenuli su sa poznatim činjenicama da se munje i gromovi javljaju kao rezultata napona između negativnog električnog naboja oblaka i pozitivnog naboja zemljine površine. Normalan napon pri lepom vremenu može iznositi od 100 do 200 volti, a u olujnom on se penje i od 1000 do 5000 volti.
Jačina struje u električnom kanalu može iznositi preko 100.000 ampera. Kako se ta situacija u prirodi ne može ni locirati, ni ometati, lovcu jedino ostaje da se skloni s istaknutog mesta. S obzirom da je olujno nevreme uvek praćeno obilnom kišom, tako da mokar čovek predstavlja izvanredan provodnik. Faktor uvećanja napona na glavi čoveka tada je 12 do 15 puta veći u odnosu na tlo ispod čoveka. Zato je mnogo sigurnije skloniti se u neko udubljenje na zemlji i u njemu čučnuti ili, što je još sigurnije, leći. Ispitujući u laboratoriju kolika je opasnost lovcu lovačka puška na ramenu ili ruci, tim eksperata je utvrdio da je na gornjem kraju cevi napon izuzetno velik, sa faktorom pojačanja od 130 puta! Čak i kad se puška nosi u ruci horizontalno, faktor uvećanja još uvek je velik i iznosi 50 puta, i to na oba kraja puške. To znači kako god nosili pušku, ona može privući grom.
Tim eksperata je zaključio da je lovac s puškom u ruci bar 10 puta u većoj opasnosti, nego bez nje. Lovac tu opasnost eventualno može izbeći ukoliko na usta cevi navuče gumenu kuglu ili lopticu koja je spolja i iznutra premazana bronzanom bojom. Ipak je jednostavnije odložiti pušku za vreme nepogode u čeki ili nekom drugom mestu, podalje od sebe. Drvo u oluji, kod udara groma, lovac ne bi smeo koristiti kao zaklon. Udari li grom u drvo, strada će i lovac i puška. Pod drvetom bi lovac mogao biti koliko-toliko siguran samo ukoliko bi bio najmanje pet metara udaljen od stabla, a pritom obe noge mirno držao priljubljene na zemlju. Stabla na ivici šume daleko su opasnija od onih u gustoj zatvorenoj šumi. Nađe li se lovac na visokoj čeki, u slučaju olujnog nevremena, pomoći će mu samo jedno pravilo: smesta sići sa čeke. Najviše ljudi od udara groma i oluje strada leti, kad su nevremena češća, a ljudi više vremena provode napolju. Preporučuje se pridržavati se pravila „30-30“. Naime, ako od munje do grmljavine prođe manje od 30 sekundi, udaljenost je manja od 12 kilometara, te je potrebno pronaći zaklon. Nakon poslednjeg udara potrebno je pričekati pola sata da se uverite da je opasnost prošla.